Mjesto: Knjižnica i čitaonica Kutina
Vrijeme: 25. 11. 2021. u 18,00 sati
Tema: Tradicija i umjetnost / tkanje, vezovi, boje i ornamenti
Autorica: Slavica Moslavac
Promotorice: Božica Brkan, Slavica Moslavac i Suzana Pomper
U glazbenom programu nastupaju: VS Rusalke iz Kutine
Iz tiska je izašla knjiga pod nazivom Tradicija i umjetnost / tkanje, vezovi, boje i ornamenti, autorice i etnologinje Slavice Moslavac s uvodnikom Tradicija i umjetnost u etnovezu Slavice Moslavac ugledne književnice Božice Brkan. Knjiga na 104 stranice fotografijama i riječju te sažetom na engleskom jeziku predstavlja umješnost ženskih rijeđe muških ruku, skladnost boja i ornamenata na tradicijskom kostimu koji se u prostorima Moslavine, Hrvatske Posavine, Banovine i Bilogore nosio u prošlim vremenima. Primjena tradicijskog ukrašavanja na suvremenim tekstilijama dokaz je vrijednosti i skladnosti pučke umjetnosti i danas.
Neosporno je da su utjecaji građanske odjeće u tradicijskom odijevanju učinili svoje, postepeno je sve više istiskujući i naposljetku, pojava dostupnije industrijski proizvedene odjeće u potpunosti je iz svakodnevne upotrebe zamijenila tradicionalnu nošnju (oko 60-ih godina prošlog stoljeća), te se ona na selu nosi još samo u posebnim prilikama. Naravno, odmah po smiraju, pojavila se težnja za tradicijskim motivima i modni su dizajneri nastojali upotrebom, kompletnih nošnji, njihovih pojedinih dijelova ili motiva, osuvremeniti ovaj nadasve vrijedan narodni izričaj.
Kao vrijedan izvor inspiracije, mogućnosti za korištenjem u suvremenom modnom izričaju zaista neograničene, a ako promatramo upotrebu tradicionalnih elemenata u modernom dizajnu, proces je nešto teži i dugotrajniji i javlja se periodično, pod utjecajem modnih smjernica, koje su srećom sve više i češće sklonije tradicijskim vrijednostima i upotrebi etno-motiva. Način na koji se koristi tradicijska nošnja u suvremenom odijevanju, bilo u cjelini, reinterpretacijom ili upotrebom samo pojedinih motiva, još uvijek doživljava podvojena mišljena stručnjaka. Međutim ni smjernice koje bi eventualno omogućile stvaraocu pravilnu upotrebu istih, još uvijek ne postoje.
Narodna umjetnost počiva na tradiciji, kao umjetnost koja je u dugom vremenskom razdoblju vezana uz određeno naslijeđe i koja se preobražavala i prilagođavala na specifičan način društvenim i običajnim mijenama i pri tome iskazuje veliku sposobnost otvorenosti različitim utjecajima, preoblikujući i kreirajući vlastiti svijet simbola i značenja. Narodno ruho i njihovo ukrašavanje predstavljaju pučku likovnu umjetnost, pa kao takvu i značajan dio ukupne kulturne baštine. Iako ju se ponekad nekritički idealizira, ipak stoji činjenica da još uvijek nije dovoljno istražena i znanstveno valorizirana niti su određeni njeni esteski i društveni ,,dometi”, ne samo u kulturnom nasljeđu, nego i u suvremenoj kulturi i umjetnosti.
